Intelektualac

Električna energija: razmjeri pljačke i kako se barem malo zaštititi

Zbog strujnog udara koji uskoro dolazi i koji će podgrijati inflaciju – osobito ujesen – malo smo čitali o električnoj energiji i s čitateljima smo htjeli podijeliti nečiju ideju i par grafova o razmjeru pljačke koja se vrši pod krinkom zelene energije.

Sami peci kruh, izgladnjuj socijalnu državu

I prijašnjih godina ljudi su se snalazili kako se tko zna i umije.  Ovaj članak (Nakon što je kruh poskupio, električni pekači kruha prodaju se kao ludi) na stranici dalje.com vrlo stručno objašnjava primjer štednje na kruhu i opet je aktualan:

Samo brašno prodaje se po cijeni od oko 2,4 kune po kilogramu, a kako je za kilogram kruha potrebno 550 grama, trošak brašna je 1,32 kuna. Oko pet grama kvasca stoji oko 0,27 lipa, ostali dodaci, poput šećera, soli ili vode gotovo su zanemarivi u ukupnom trošku i ne prelaze desetak lipa.

– Bio sam skeptičan pa sam pekač priključio na mjerač snage, a da bi dobio što točnije rezultate, mjerio sam potrošnju pri svakoj fazi pečenja kruha koje ukupno traje 3 sata i 18 minuta. I sam sam se iznenadio kad se pokazalo da je za pečenje jednog kilograma utrošeno 0,30 kWh, što pri cijeni jeftinije struje od 46 lipa za kilovat sat iznosi oko 14 lipa. Naime, uređaj je tako napravljen da “vuče” samo onoliko struje koliko mu je potrebno, a dobar dio vremena od ova 3 i pol sata odlazi na miješanje ili dizanje tijesta za što je utrošak energije minimalan – izračunao je Brođanin Ratko Grgić, koji svoj vlastiti kruh, prema receptima skinutima s interneta, peče unazad tjedan dana.

Sve skupa kilogram svježeg kruha košta manje od 2 kune.  Ako se električni pekači kruha daju kupiti u BiH i na na granici povratiti PDV, oni u prigraničnim područjima do BiH i Srbije, još bi mogli uštedjeti i na PDV-u.  Prema gornjem članku, investicija se potpuno povrati nakon 6 mjeseci.

Par opaski:

  • Bivša vlada obvezala se uvesti PDV na kruh i to slijedi od 1.7.2013..  Svaki kruh koji sami ispečete pružit će vam zadovoljstvo izgladnjivanja socijalne države (porez na ulazni materijal ćete vjerojatno platit, ali bit će manji).
  • Brašno možda možete kupiti na vreće, a možda i bez PDV-a.

Osobno ne obožavamo kruh iz aparata, ali kome se štedi – alternativa postoji.

Dvojna priroda HEP-a o kojoj smo pisali jučer vidljiva je i iz neodgovornog ponašanja za koje bi cijelo rukovodstvo trebalo biti najureno (što je nemoguće, jer gubicima pomažu političarima koji kao nadziru nestašni HEP kako bi kapital uložen u taj socijalistički mastodont bio oplođen … na biralištu).

U SEEbizovom članku na temu poskupljenja električne energije, ministar Mršić “objašnjava”:

– To je udar na standard građana, ali jednostavno ne ide drukčije. Hrvatsko gospodarstvo stoji, valja ga pokrenuti, a tada će doći i do više radnih mjesta – istaknuo je Mrsić.

Ne da bi država trebala kontrolirati troškove struje, ali veće cijene energije ne “pokreću” ništa.

HEP je još 2010. dobio od HERA-e suglasnost za povišenje struje od 13,2 posto. Tako je HEP 60 milijuna eura izgubio samo u prvom tromjesečju ove godine zbog velikih suša i smanjene proizvodnje struje, a 200 milijuna eura stajat će nas ove godine uvoz prouzročen manjom domaćom energijom.

Paragraf gore sadrži barem dva problema.  Kao prvo, radi se o nemaru i neodgovornom ponašanju HEP-a (naravno, uz prešutno odobravanje vlade).  Kao drugo, uvoz “nas” neće stajat ništa.  Struja se uveze za EUR200 milijuna i onda se potrošačima proda za EUR200 (ili 205 ili već koliko) milijuna.  Jedini problem je to što HEP služi kao instrument socijalne politike.

Pljačka građana putem zelene energije: saldo do kraja 2011.

Ako vas, kao nas, zanima koliko točno se putem pljačka svake godine, odgovor je dostupan online, no prije toga pogledajmo kako se pljačka.  Ovaj članak kaže:

Povlaštene tarife, odnosno povlaštene otkupne cijene električne energije iz obnovljivih izvora energije su jedna od u svijetu najrasprostranjenijih mjera poticanja obnovljivih izvora energije, kako bi se poboljšala konkurentnost obnovljivih izvora energije koji su u prosjeku uvijek drastično skuplji izvor električne energije od fosilnih goriva ili velikih hidroelektrana.

Otkad subvencije povećavaju konkurentnost!  Ili možda dozvoljavaju da nekonkurentne firme opstanu na račun prisilnog financiranja od strane poreznih obveznika i potrošača?  No dobro.

Povlaštene cijene električne energije financiraju se iz naknade za obnovljive izvore energije koja je integralni dio cijene električne energije, a ove godine ona iznosi 0.5 lipa po kilovat satu. Tu naknadu ubire HEP i prosljeđuje ju na poseban račun Hrvatskog operatera tržišta električne energije (HROTE) odakle se isplaćuje proizvođačima s pravom na povlaštenu cijenu otkupa električne energije koju smo prije spominjali.

Prema članku o subvencijama za 2012. godinu, pogledajte koliko nekonkurentni su solarci i koliko se novca baca po svakom kilovat-satu (cijenu kojeg za kućanstva možete vidjeti u članku o kruhu gore).

Cijena proizvedene električne energije za sve tipove OIE postrojenja će ove godine porasti. Između ostaloga cijena po kWh solarnih elektrana snage do 10 kW je skočila sa 3,8397 kn/kWh na 3,9203 kn/kWh, dok je za one snage od 10 do 30 kW skočila sa 3,3880 na 3,4591 kn/kWh.

Što se tiče vjetroelektrana snage veće od 1 MW poticajna cijena je skočila sa 0,7340 kn/kWh na 0,7494 kn/kWh. Elektrane na biomasu snage veće od 1 MW su pak skočile sa 0,9374 kn/kWh na 0,9571 kn/kWh.

[N.K. - Iznose i njihovo kretanje možete vidjeti u PDF fajlu na kraju ovog posta]

Prema izvještaju o isplati (Hera, IZVJEŠTAJ O PRIKUPLJANJU I RASPODJELI NOVČANIH SREDSTAVA U SUSTAVU POTICANJA), evo kako se krade i na koje stavke se isplaćuje opljačkani novac:

  • Prikupljena sredstva s osnova naknade za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije
  • Prikupljena sredstva s osnova prodaje električne energije otkupljene iz postrojenja povlaštenih proizvođača opskrbljivačima električnom energijom
  • Isplaćena sredstva povlaštenim proizvođačima u sustavu poticanja
  • Isplaćena sredstva za energiju uravnoteženja
  • Isplaćena sredstva na ime naknade za troškove opskbrljivača

Iznosi, sumarizirani u grafikonu dolje, pokazuju kako se krade sve više ne bi li se dosegnuo cilj zelenih pljačkaša (a cilj je osigurati si lagodan život).

Trend pljačke građana pod krinkom održivosti i ostalih gluposti

Trend pljačke građana pod krinkom održivosti i ostalih gluposti

Gdje je tome kraj?  Kakvog li pitanja!  Naravno da ga nema! Ako možete pljačkati i ako se žrtva ne buni, zašto bi prestali?

Ovaj graf pokazuje koliko smo daleko od totalitarne energetske nirvane.  Cilj za 2010. bio je 1 GWh proizvodnje.

Dok dostignemo ciljeve zelenih fašista, bit ćemo obnovljivo siromašni

Dok dostignemo ciljeve zelenih fašista, bit ćemo obnovljivo siromašni

A sad pogledajmo koliko se zapravo trošilo u Hrvatskoj.  Grafikon ne prikazuje najnovije stanje, ali kako od 2008. traje kriza, potrošnja struje više-manje stagnira.

Koliko zapravo trošimo

Koliko zapravo trošimo

Sad zamislite na ovom gornjem grafikonu nivo “obnovljive” energije koju proizvodimo, koji je u totalu danas manji od gubitaka u prijenosu električne enerije.  Na čega mi bacamo novac, to je doista smiješno!  MGRP (Energija u Hrvatskoj, 2008.) kaže:

U 2008. godini je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora činila 1,3 posto ukupne proizvodnje, uz izuzetak velikih hidroelektrana.

Jasno je da se radi o ogromnim troškovima za bijednih 1,3% ukupne proizvodnje.  Cilj zelenih fašista je 20% iz obnovljive energije do 2020.  Koristeći ekstrapolaciju trenda (samo za ilustraciju; nije nam namjera predviđati buduće troškove) evo kako bi pljačka izgledala u održivoj 2021. godini (2020. je tek završetak prve faze; nemojte misliti da se tu pljačka završava – planovi o održivoj pljački već sad sežu do 2050.).

Dugoročni trend pljačke

Dugoročni trend pljačke

Jasno je da će do 2020. stvari biti puno drukčije (nadamo se totalnom krahu idiotske ideje da nas vladini paraziti kao Herman Von Rompuy i ministrica Holy mogu spasiti od globalnog zatopljenja (ako ono uopće postoji), a ako bude sreće, EU u 2021. neće postojati), no želimo pokazati da bi se radilo o oko 2 milijarde kuna, što bi u 2021. moglo iznositi blizu 2% proračuna.  Sadašnjih 500 milijuna je oko 0,4% državnog proračuna.

Dakle zelenim parazitima već sad dajemo blizu 0,4% proračuna, a vrlo je vjerojatno da će do 2020. – ne zaustavimo li zelene fašiste – to davanje prijeći 1% proračuna, možda čak i 1% BDP-a.  Zašto građani prihvaćaju zelenim parazitima plaćati taj novac, stvarno nam nije jasno.

Još jedan način da se ilustriraju razmjeri pljačke je indikator “opljačkano po stanovniku”.  Iz gornje tablice (Trend pljačke građana pod krinkom održivosti i ostalih gluposti) možemo vidjeti da se pljačka gotovo 400 milijuna godišnje, a podijeljeno s brojem stanovnika to izgleda ovako.

Zeleni pljačkaši: opljackano po glavi

Zeleni pljačkaši: opljackano po glavi

Porodice već sad plaćaju oko 50 eura godišnje ljudima kao što su ovi lobisti oko ministrice Holy i, zapravo veći dio (jer prva grupa su tek klauni koji odvlače pažnju za razumnu cijenu od par jeftinih projekata godišnje) krupnom financijskom i industrijskom kapitalu koji odlično živi i posluje na račun te potpuno izmišljene priče.

Postoji li bolji način da se lako i bez rizika zarađuje novac na račun sprječavanja imaginarne opasnosti koja traje vječno (od prvog izvještaja UN do 2050. radi se o periodu od 60 godina!)?  Građani su postali kao lik u seriji Lost koji svakih X sati mora pritisnuti dugme na nekom aparatu inače će svijet biti uništen.

Postoji li bolji način da se nekog upregne u svoja jasla od onog kad on za to dobrovoljno volontira kao što to čine građani koji vjeruju da je godišnji porez na glupost od EUR50 (zasad, a za par godina bit će i on i duplo veći) za njih dobar i koristan?

Ukoliko sami pečete svoj kruh, zasad na taj način možete djelomično “povratiti” opljačkani iznos, a nakon par godina to će biti teže, osim onima koji će na isti način moći puniti baterije automobila.

P.S. Sasvim je moguće da su iznosi koji su opljačkani daleko veći, a manje moguće je da su manji.  Brojke u ovom postu se temelje na dokumentu IZVJEŠTAJ O PRIKUPLJANJU I RASPODJELI NOVČANIH SREDSTAVA U SUSTAVU POTICANJA, i ne uključuju indikretnu pljačku i štetu (npr. povećanu nezaposlenost) zbog viših ulaznih cijena energije, zatim lokalne subvencije i poticaje i slično.

P.P.S. Priloženi PDF dokumenti pokazuju tarifne stavke za manje (do 1MW) i veće proizvođače obnovljive energije. Zanimljivo je da se upravo na tom području rade neke izmjene jer vlada očigledno više nema novca koji može trošiti na takve gluposti.

  1. obnovljiva-tarifna-stavka-do-1mw-do-2012 (PDF)
  2. obnovljiva-tarifna-stavka-od-1mw-do-2012 (PDF)
Comments
(Ukupan broj posjeta 43, od čega danas 2)

8 comments for “Električna energija: razmjeri pljačke i kako se barem malo zaštititi

  1. dinoreic
    2012/04/17 at 11:57

    http://www.youtube.com/watch?v=lAUv8dnib44 zeleni teroristi u akciji :)

  2. ajzakn
    2012/04/17 at 15:41

    Evo šta rade u sloveniji:
    http://www.finance.si/349599/Nov-udarec-za-gospodarstvo-vlada-bo-zvi%C5%A1ala-prispevek-za-zeleno-energijo

    40 % veći računi za struju za Firme zbog ta ram ta ram ta taaaaa – subvencija za obnovljive izvore energije

    • 2012/04/18 at 18:54

      Odlično, samo tako!
      Evo sad i SEEbiz piše o tome, idioti iz EK i sami potvrđuju (a zvuči kao da je to tko zna tko uveo, i da je to izvan njihove moći – kakvi idioti!). Na te visoke cijene energije sam upozoravao u 2010. i 2011. (prije referenduma o pridruživanju), no lažnjiva banda iz MVPEIja i vlade ništa nisu rekli građanima – godina je protekla u znaku jeftinijih cijena bankomata…
      http://www.seebiz.eu/ek-racuni-za-struju-rastu-sljedecih-15-godina/ar-32491/

  3. 2012/04/18 at 12:38

    Ima još jedna zanimljivost u ovoj priči s kruhom. Naime, električni pekači kruha postoje već godinama, a prije njih su postojale obične peći na drva, ognjišta i slično. Netko može kupiti umjesto jednog pekača kruha njih deset ili pedeset, i opskrbljivati cijelu ulicu. A svatko u toj ulici može i sam doma peći kruh. A tu su još i pekare sa velikim pećima i tvornice kruha sa ekonomijama razmjera.

    Takva lakoća proizvodnje i niske ulazne barijere garantiraju gotovo savršenu konkurenciju u ekonomskom smislu tog termina. To znači da su profiti vrlo mali i teže k nuli.

    Drugim riječima, moguće je u isto vrijeme da nešto ima maloprodajnu cijenu 8 kn, da sami to možete proizvesti za 2 kn, i da onaj tko prodaje po 8 kn nema gotovo nikakav profit. Razlika između maloprodajne cijene i proizvodne, nabavne ili druge cijene nije indikator (ekstra)profita, niti uopće profita. Uvriježenom mišljenju i naivnom računanju unatoč.

    • 2012/04/18 at 16:54

      Dobar komentar. Ne znam koji troškovi su veći za legalne pekare, ali struja je svakako jedan, onda zaposleni i poslovni prostor.
      Za ilegalce povlaštena noćna tarifa i mogućnost fuširanja nude dobre mogućnosti.
      Par aparatića koštalo bi svega par tisuća kuna, što nije puno. Od dnevne prodaje – uz izbjegavanje PDV-a i ostalih nameta – možda bi se dalo zaraditi dosta za život. Ukoliko bi se moglo barterom mijenjati za druge proizvode (e.g. meso i slično), to bi bilo zgodan način da se zaradi malo dodatnog novca ili spoji kraj s krajem.

  4. 2012/04/21 at 08:26

    Slažem se da je velik dio sustava krivo koncipiran i omogućuje žešću korupciju posebice u početnoj fazi, tj. fazi gdje neki iz državnih institucija odlučuje gdje će tko što graditi. No unatoč tome, čak i tada treba 3-6 godina da se ishode sve dozvole. Sa velikom dozom sigurnosti vam mogu reći da tko god je ušao u projekte vjetroelektrana u posljednjih nekoliko godina (naglašavam posljednjih nekoliko) nije ostvario i neće ostvariti ekstra profite

    No mene zanima fundamentalno pitanje – mislite li vi da bi Europa trebala imati obnovljive izvore energije? Ili mislite da bi trebali nastaviti i dalje biti taoci iransko/rusko/saudijskih despota i jedine legalne institucionalizirane koluzije, OPECa? Evo vidite ja nisam ‘zeleni fašist’ niti koristim njihove argumente

    Ako mislite da nam trebaju obnovljivi izvori, onda je nažalost jedini način da se subvencionira sustav, a način na koji se to trenutno radi kod nas je najbolji u svijetu (mislim na feed-in tarife – dokazano najbolja svjetska praksa). E sad cijena primjerice vjetroelektrana je u posljednjih 4 godine pala cca. 30% dok su preformanse u isto vrijeme snažno rasle. Da se nisu poticala ulaganja u vjetar, nikad se ne bi razvio sektor proizvodnje elektrana i danas Siemenes i GE ne bi ulagali milione u razvoj što pak u konačnici znači smanjenje cijene turbina i smanjenjem zahtjevane cijene po kojoj je vjetar isplativ. Paralelno sa tim cijene konvencionalne energije kontinuirano rastu i ovim tempom vjetar će biti komercijalno isplativ za nekoliko godina. Naravno ovo je situacija samo oko vjetra a u konačnici vjetar ne bi smio zadovoljavati više od 10% potreba + ne uzima u obzir utjecaj vjetra na mrežu. Ali logika je tu i ona funkcionira.

    U svakom sustavu kojeg država potiće stvaraju se ogromni gubici i neefikasnosti (korupcija, ne postojanje tržišnih mehanizama i cijena da usmjeravaju sredstva u najproduktivnije svrhe i sl.) međutim ipak smatram da je u današnjem svijetu ne moguće napraviti velike tehnološke skokove bez ovakvih (najčešće suludih) programa (primjeri su internet, mobiteli i sl.). Problem je kada male korumpirane državice poput RH rade vlastite male zahvate poput PET ambalaže ali kada je to dio svjetkog sustava koji na koncu generira pozitivne efekte (pad cijena agragata) onda mislim da nije sve tako crno

    http://www.tomorrowisgreener.com/wind-turbine-prices-continue-to-drop/

    • 2012/04/21 at 11:36

      Hvala na dobrom komentaru.

      Dozvole: nedavno sam čuo iz druge ruke (dva izvora, dobri prijatelji čiji prijatelji imaju direktno iskustvo u južnoj i jugoistočnoj Europi) da se razne dozvole dobivaju dugo dobrim dijelom upravo zbog korupcije. Ja ne smatram da operateri pljačkaju, nego da su u tom iznosu opljačkani građani (a gdje taj novac odlazi, to je drugo pitanje). Nisam pokušavao analizirati troškove (osim malo u onom članku o onim solarnim panelama u Rijeci) jer nemam izvora cijena i troškova, ali kako u bilanci stanja, vidimo drugu stranu – koliko se potiče – što je otprilike ukupni iznos pljačke. Gdje točno novac odlazi dobro je pitanje i volio bih znati detalje. Recimo više puta sam rekao da su bankari tj. ulagači jedni koji redovito profitiraju jer kredite obično garantira država i zakoni, tako da kapital plasiraju uz gotovo potpuno odsustvo rizika, što je rentijerstvo na račun građana i potrošača, a sav rizik preuzima država. Potpuna ludost! Mislim da oni najviše profitiraju. Nakon njih dolaze proizvođači (dok je bilo novca, sad propadaju) koje zapošljavaju radnike i koriste kapital za proizvode i usluge koje zapravo uništavaju vrijednost pod pokroviteljstvom države (što je stvarno bizarno). Onda imate legalnu i ilegalnu korupciju (npr. treba platiti sve te birokrate po općinama i tko zna gdje da bi se dobila dozvola, legalno i ilegalno lobiranje, razne nevladine organizacije, itd.). A cijela ministarstva, i stotine tisuće birokrata i “istraživača” koji se bave “problemom” globalnog zatopljavanja isto su parazitski sloj koji plaćamo iz mjeseca u mjesec kroz poreze. Operateri mi nisu pali na pamet jer ne znam koliki su im troškovi, ali jedan od izvora mi je rekao da se dade zaraditi, a slično onom o bankama, radi se o potpunom odsustvu rizika, što nalazim apsolutno nespojivim s kapitalizmom i nemoralno (jer rizik ne nestaje, njega preuzimaju građani).

      Da li bi EU trebala imati obnovljive izvore energije? Mislim da nitko nije dovoljno pametan da dade 100% točan odgovor i da bi nam tržište – kad bismo mu dozvolili da funkcionira – pokazalo pravac. Mislim na tržište energije, koje je jako regulirano pa zato nije pouzdani pokazatelj istine.
      Problem ovisnosti o nafti koja velikim dijelom dolazi iz totalitarnih zemalja je stvarni problem. Sad samo treba znati kako ga riješiti. Nekoliko puta sam rekao, ljudi koji se bave energijom dobro su plaćeni jer se radi o ogromnom tržištu. Ono što eurokrati (i predsjednik SAD Obama) misle je da znaju nešto što sve te stotine tisuća analitičara, managera, istraživača, kao grupa ne znaju. To je naravno putpuno nemoguće. Zato ni sam ne mogu reći da imam bilo kakvo rješenje ili ideju, to bi bilo apsurdno. Ono što pouzdano znamo je da poduzimanje koraka kako bi se smanjila ovisnost – ako nije optimalno – šteti, jer se dio uloženog baca. Koji dio, ne znamo, jer ne dozvoljavamo tržištu da nam kaže.
      Recimo pogledajte proklamaciju eurokrata da su biogoriva obnovljiva. Svi znaju da nisu, a eksperiment je lako napraviti (mogli bismo ministricu Holy svaki dan poslati na neku njivu da nas izvještava kad će se na njoj pojaviti etanol, ili recimo da iskoristi). A kad neko s doktorskom titulom tvrdi da su biogoriva obnovljiva energija, onda znate da nam nema spasa! Tog idiotizma ima još, naravno, samo da ne dužim neću davati puno primjera – tek jedan dodatni, zato što je u vezi s despotskim državama, je plan da EU u Africi financira izgradnju solarnih elektrana vrijednih nekoliko desetina milijardi dolara. S naftom je barem lakše – ako neće prodati Iran, prodat će Rusija ili netko drugi. A sa solarnom elektranom u zemlji ABC, sve što je potrebno da izgubimo 100% izvora obnovljive energije u zemlji ABC je vojni udar ili jedan idiot sa škarama u zemlji ABC (ili uz put). Teško nama s takvim idiotima na vlasti.

      No kad bih morao nagađati, rekao bih da bi tržište riješilo problem. Gdje postoji potražnja, bit će i ponude. Što se mene tiče, to je kraj diskusije. No da objasnim: kao polazišna točka mi je načelo da energiju netko kupuje. Tko? Industrija, firme, građani (i državna tijela). E sad, sve što ljudi trebaju znati je da struje i goriva može, a ne mora, biti. To sad dobar dio ljudi ne zna jer misle da im je država dužna sve “osigurati”. No osiguranje košta. I kad to znamo, onda se postavlja pitanje: koliko ste voljni platiti povrh cijene kako biste si osigurali 100% (ili 99,999%) opskrbu energijom u sljedećih 10 ili 30 godina?
      Netko ne želi platiti ništa (u smislu premije).
      Da li bi Petrokemija ili recimo Agrokor ili Intel željeli platiti određenu premiju? Naravo da bi. Recimo da Petrokemija zaželi u 2020. godini od proizvođača osigurati X milijuna KwH električne energije i za to platiti Y kuna. Kad bi svi domaći proizvođači energije radili na naftu ili kad proizvodnja ne bi pratila potražnju, nakon par godina Petrokemija bi postala nervozna. Cijene bi rasle i zbog povećane potražnje i zbog sve većeg rizika (koji bi povećao cijenu premija za 2021., 2022, itd.).
      Upravo zato što svi koji profitiraju gledaju unaprijed, tržište bi dalo signale kako najbolje uložiti novac koji imamo. Kad bi Vam Petrokemija ponudila (uz bankovne garancije i/ili obeštećenje za prekidanje ugovora) nadružbe za cijelo desetljeće od 2020. do 2030. svakako biste do 2020. pokušali iznaći način (ili kupiti firmu koja je iznašla način) kako tu struju proizvesti po manjem trošku.

      Feed-in-tarrifs i ostali programi sigurno doprinose razvoju industrije i ponude, no na neefikasan način. Recimo pogledajte samo različite cijene za solarnu i vjetrovnu, za male i velike. Kakva je to glupost? Ako nam je do obnovljive energije, onda treba biti jedna feed-in tarifa i neka najjeftiniji tj. najkonkurentniji zarade. Neću sad tražiti, no možda je tako bilo u početku, dok kleptokracija nije skužila da se finim podešavanjem pravila dade besplatno iskamčiti dodatni novac od potrošača, pa smo završili s ovom pljačkom koju imamo. Sama činjenica da postoje različite tarife za ove ili one tehnologije (što je doista kriminalno) pokazuje da cilj uopće nije obnovljiva energija i uklanjanje ovisnosti o (možda opadajućim) izvorima nafte iz nestabilnih zemalja, nego kriminalno profiterstvo.

      Evo sad čitamo da će solarna energija do 2020. imati paritet s naftom. Možda će se to dogoditi godinu ili tri kasnije, ali gotovo je sigurno da nama u Hrvatskoj od 2025. nadalje neće trebati dodatni izvori nafte i plina za proizvodnju struje. Kad se uzme u obzir loša demografija, možda će nam manje energije trebati već za par godina. Tako mi se čini da i s praktične strane već danas možemo potpuno prestati poticati obnovljivu energiju. Zašto onda svake godine trošimo na stotine milijuna kuna na te gluposti? Pa zato da oni gore mogu već danas okretati svoj kapital uz minimalni rizik. A marionetski klimatski znanstvenici-idioti pružaju im legitimitet sa svojim teorijama o katastrofalnom rastu temperatura “ako ne djelujemo već danas”.

      Ako Obama i Kina i Njemačka žele poticati svoje proizvođače, tim bolje! Neka oni samo subvencioniraju, što više to rade, to prije ćemo moći kupiti jeftinu opremu za proizvodnju obnovljive energije). A mi možemo do 2021. uvoziti struju (dotad valja odogoditi gradnju svih novih subvencioniranih kapaciteta za solarnu i vjetrovnu energiju), a onda u 2021. sav ušteđeni novac investirati u isplative solarne elektrane.
      Kriminal najgore vrste koju čini ministrica Holy i njeni prethodnici kao i cijele hrvatske vlade je da se taj novac troši bez da itko ima bilo kakvog pojma o cost-benefit analizi za Hrvatsku. Prema svemu što znam, povrat na uloženo je negativan.
      Ako pretpostavimo da svijet neće ući u nezaustavljivo globalno zatopljenje do 2025. godine (mislim da je to razumna pretpostavka), onda već danas više nema razloga za poticanje i svi programi poticanja bi trebali smjesta biti ukinuti. No mi u RH bi do 2020. na subvencije htjeli potrošiti milijarde.

      Slažem se da je Internet primjer vrlo uspješne komercijalizacije tehnologije stvorene u laboratorijima države. No ne možemo znati da li Internet ne bi bio izmišljen u privatnoj firmi da ga nije izmislila vlada. Vjerujem da bi privatni sektor stvorio Internet ne više od 5-10 godina nakon države, no to ne mogu dokazati. Kad se uzme u obzir cjelokupni iznos novca koji država troši na istraživanje i razvoj, teško mi je povjerovati da je ukupni rezultat pozitivan.

      U primjeru proizvođača kao što su Siemens i GE krajnji rezultat je “dobar” (obnovljiva energija po konkurentnoj cijeni), ali u procesu – tokom 10-20 godina poticanja – dioničari Siemensa i GE-a profitirali su na račun svih ostalih, i kad tehnologija konačno postane tržišno konkurentna, par firmi bliskih vladi imat će ogromni market share, većinu ključnih patenata i lakše zadržati nadmoć nad firmama u koje privatni ulagači ulažu svoj vlastiti novac.

      Ako pogledate nove nuklearne tehnologije (npr. http://www.terrapower.com/) radi se o ogromnim izvorima energije koji nude priliku smanjenja ovisnosti i nafti uz puno manje rizike u usporedbi sa sadašnjim nuklearkama, a čini se da će goriva za nuklearke biti u dogledno vrijeme. Fuzija je potpuno čista i također ima ogroman potencijal (što je zanimljivo s fuzijom je da su istraživanja skupa pa ih financira vlada – http://www.iter.org/, što je opet protiv onog za što se zalažem, tj. privatnog investiranja na slobodnom tržištu, no vjerujem da bi privatne firme investirale i u takva skupa istraživanja koja traju 10-20 godina kad im država ne bi konkurirala i kad ih ne bi ograničavala). No čak i u slučaju firme TerraPower, ne samo da se moraju na tržištu za ulagače boriti protiv subvencioniranih firmi kao što je GE, nego čak i kad/ako produktiziraju tehnologiju, neće dobiti ni centa poticaja (u obliku feed-in tarifa) iako se – u praktičnom smislu – radi o energiji koja je čista i koja će biti dostupna barem 100 godina. To je primjer neizravnih i nevidljivih šteta od poticaja – svaki dolar spaljen na poticaje je dolar koji je mogao biti uložen negdje drugdje i bez zaduživanja građana. Tko zna koliko takvih TerraPower-a bismo danas imali (ne samo u nuklearnoj energiji, nego općenito) da su silne milijarde spaljene na elektrane koje proizvode gubitke bile ostavljene u džepu građana na slobodnom tržištu?